Objavljeno: .
Ažurirano: 2. studenoga 2026.

ugljikovodici, organski kemijski spojevi ugljika i vodika. Razlikuju se lančasti ugljikovodici (alifatski), zasićeni (alkani ili parafini) i nezasićeni (alkeni ili olefini te alkini ili acetileni), i prstenasti (ciklički), koji mogu biti aliciklički (također zasićeni i nezasićeni, a po svojstvima vrlo slični alifatskima) i aromatski (s posebnim svojstvima). U prirodi se ugljikovodici nalaze u → nafti, → prirodnome plinu, katranu kamenog ugljena, uljnim škriljevcima i drugim fosilnim tvarima. Vrlo su važni sastojci pogonskih goriva (motornog benzina, dizelskih goriva, bioplina, kerozina), loživog ulja, ukapljenoga naftnog plina, petroleja, otapala te su ključne petrokemijske sirovine (u sintezi bojila, lijekova, polimernih materijala, umjetnih vlakana, itd.).


Ostali podatci
Iz arhive LZMK-a

ugljikovodici. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, I izdanje, sv. 7, 1964., str. 552.

I. Brihta: alifatski ugljikovodici. (str. 194-202); aromatski ugljikovodici. ( str. 418-423), Tehnička enciklopedija, sv. 1, 1963.

D. Kolbah: ciklički ugljikovodici, nearomatski. Tehnička enciklopedija, sv. 2, 1966., str. 643-646.

ugljikovodici
Eksploatacijske koncesije i istražne bušotine

Organski kemijski spojevi ugljika i vodika.

Kategorije i područja